Hrabre novinarke ‘Khabar Lahariye’ pomjeraju temelje tradicionalnog društva

Borba novinarki koje su se u najokrutnijim društvenim okolnostima kroz novinarstvo uspjele izdići iznad klasa i kasti u fokusu je filma “Iskovane u vatri”, koji će biti prikazan na 4. AJB DOC-u.

Piše: Elma Ljubčić

U sferi vijesti kojom dominiraju muškarci i u kojoj vlada velika konkurencija pojavile su se jedine novine u Indiji koje vode žene iz kaste dalit.

Prkoseći kastinskom sistemu i društvu koje je neprijateljski nastrojeno prema ženama, naročito onima iz dalit kaste, urednica Khabar Lahariye Meera i njene reporterke uspjele su pomjeriti temelje tradicionalnog društva, status žene u tom društvu, izdići se iznad grubo nametnutih granica i, što je najvažnije – inspirisale su druge da slijede njihov primjer i bore se za svoja prava.

Upravo je borba ovih hrabrih novinarki koje su se u najokrutnijim društvenim okolnostima kroz novinarstvo uspjele izdići iznad klasa i kasti u fokusu filma Iskovane u vatri indijskog dvojca Rintua Thomasa i Sushmita Ghosha, koji će biti prikazan u okviru 4. AJB DOC Film Festivala. Film možete pogledati u sarajevskom Cineplexxu u 16:30 sati i online.

“Žene iz kaste dalit uvijek su u medijima prikazivane kao uboge žrtve svoje sudbine, ali smo ih mi u ovom filmu prikazali onakve kakve one jesu – kao moderne, snažne, inspirativne žene koje sve mogu. Sam format dokumentarnog filma nam je omogućio da kroz jedan vremenski okvir pokažemo transformaciju naših glavnih likova i realistično ispričamo njihove priče. Ovaj film je na neki način uputstvo drugima kako treba, prezentovano na stvarnom primjeru”, kažu Thomas i Ghosh u razgovoru za Al Jazeeru.

Kako ste saznali za Khabar Lahariyu i šta Vas je inspirisalo da dokumentujete ovu priču?

Rintu Thomas: Godine 2016. naišli smo na fotopriču o tome kako jedna žena dostavlja novine selima koja su u potpunosti izolovana od medija. Istraživanjem ove priče otkrili smo Khabar Lahariyu, jedine indijske novine koje u potpunosti vode i uređuju žene. Njihova tiha revolucija u zabačenoj pokrajini Uttar Pradesh već 14 godina mijenja društvo oko sebe, mijenjajući sliku medija u toj pokrajini. Nas su pozvali na sastanak na kojem su trebale odlučiti da li da pređu s printanih na digitalne medije. Emocije na sastanku su bile izmiješane, od nervoze do cinizma i kritika, ipak su to polupismene žene koje do tog dana nikada nisu vidjele pametni telefon. No, one su hrabro odlučile da idu naprijed i upravo ta njihova hrabrost nas je inspirisala da ispratimo njihovo putovanje.

Kako je izgledao proces rada na ovom filmu? Koliko dugo ste ga radili i koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli u tom periodu?

Rintu Thomas: Odmah smo na početku znali da će ova priča imati više narativa: od kasti, prava žena i politike do samih medija. Zbog toga je na početku bilo veoma teško opisati ideju filma. Također, iz istih razloga nismo mogli predvidjeti koliko će snimanje trajati. Nismo znali kako će se likovi u filmu s vremenom razvijati niti kakvu će sliku ovaj film poslati svijetu o društvu u Indiji; jednostavno je bilo previše varijabli i pitanja na koja nismo imali odgovor. Ipak, odlučili smo probati i sve probleme rješavati kako dolaze, onako usput. S obzirom na to da nismo mogli imati jasnu viziju o tome kako će film ispasti, na početku nismo mogli ni aplicirati za sredstva, tako da smo prve dvije trećine sami finansirali. Nakon što smo montirali dio materijala, bilo je mnogo lakše prezentovati ideju i tražiti sredstva. Bukvalno smo aplicirali na svaki poziv u Indiji i svijetu. Srećom, naš trud se isplatio i polako smo počeli skupljati ostatak potrebnog novca.

Na početku smo se dogovorili da nakon svakog snimanja montiramo materijal i da ga onda probamo uklopiti u ono što smo imali dotad. Dobra stvar je da smo i prije ovog projekta sarađivali na nekoliko filmova, tako da smo se, uprkos nekim kreativnim neslaganjima, lako mogli dogovoriti u kojem smjeru priča treba dalje ići.

U fokusu filma su tri novinarke Khabar Lahariye, kako ste donijeli ovu odluku?

Rintu Thomas: Svaki put kada snimate neki film, postoji trenutak u kojem sa sigurnošću možete reći: “To je to! To je priča koju želim ispričati.” Mi smo taj moment imali na sastanku na kojem se diskutovalo o tome treba li preći sa štampanog izdanja na digitalne tehnologije. Meera, koja je predstavljala ideju drugim ljudima, svojom je harizmom uspjela publiku uvjeriti da je to ispravan put i s njima podijeliti svoju viziju novina iz budućnosti. Ta žena je, jednostavno, rođena liderka, odlična pregovarateljica i još bolji lik dokumentarnog filma; ona tako lako prihvati da je kamera tu samo još jedna “osoba” na sastanku.

Sunita je mlada i ambiciozna žena koja je tokom cijelog sastanka postavljala pitanja Meeri, nije se libila da preispita svaku njenu tvrdnju, jer Sunita ne poznaje autoritet kada je riječ o općem dobru. Njena energija je u potpunoj suprotnosti s Meerinom.

S druge strane, Shyamkali je osoba koja nije mogla izvagati između novog izazova i neke zone komfora koju su imale. Kao što ćete vidjeti u filmu, Shyamkali će posljednja napraviti taj iskorak, ali kada prihvati nove tehnologije, jednostavno postaje nezaustavljiva.

Ono što ovaj film čini zaista posebnim jesu ove žene potpuno različite naravi, porijekla i životnog puta, ali sve tri su zaista fascinantne.

Uprkos diskriminaciji i brojnim preprekama s kojima se suočavaju, ove žene su nezaustavljive u tome da daju glas ugroženima i učine društvo u kojem žive boljim mjestom za život. Kakav je u konačnici utjecaj njihovog rada na društvo u Indiji?

Sushmit Gosh: Prema mom mišljenju, najveći uspjeh jeste to što je Khabar Lahariyja uspjela razbiti mit o tome čemu žene smiju, a čemu ne smiju težiti u životu. Žene koje su u svom okruženju uz pomoć pametnih telefona postale ozbiljne i poštovane novinarke u profesiji koja je prije toga bila isključivo za muškarce je zaista inspirativno. Sam uspjeh ili neuspjeh novina sa finansijskog aspekta je potpuno nebitan. One nisu gledale hoće li biti profitabilne ili ne, njihov cilj je bio napraviti novinsku agenciju koju vode žene uprkos svim izazovima, kojih je zaista bilo mnogo. Sigurno je da to što sada prvi put vidimo rasvjetu u nekim mjestima, što su obrazovanje i zdravstvena njega dostupni većem broju ljudi te što je broj napada na žene manji zasluga ovih hrabrih žena i onoga što one godinama rade. Dosta ljudi koji su pogledali film kažu da se jasno vidi njihov utjecaj na društvo.

Indija je jedna od najopasnijih zemalja za žene i jedna od najsmrtonosnijih za novinare. Mislite li da žene iz Khabar Lahariye to na neki način mogu promijeniti?

Sushmit Gosh: Novinarke Khabar Lahariye su inspiracija drugima. One su primjer borbe za opće dobro. Ali ono što daje dodatnu vrijednost njihovom uspjehu jeste okruženje u kojem rade – one se ne boje raditi svoj posao ni u najopasnijim dijelovima zemlje. One su zaista primjer ne samo ženama u Indiji već svim ženama širom svijeta koje različiti društveni sistemi sputavaju u životu. Čak i neke evropske zemlje seks bez pristanka i dalje zakonski ne tretiraju kao silovanje. Upravo zbog toga se ove hrabre žene ne bore samo za sebe nego za sve žene svijeta. Njihova hrabrost je primjer da može i mora biti bolje.

Kakvi su Vam dalji planovi, radite li već na nekoj novoj priči?

Rintu Thomas: Trenutno radimo na jednom serijalu koji je potpuno suprotan pričama koje smo do sada obrađivali i moram vam priznati da me na nekin način raduje što smo napravili taj iskorak u nepoznato.